Sonja, vidimo se u raju

Ova se roda vise nece vratiti. Buntovnica srpskog glumista, nostalgicarka. Odbacivala je sve tabue, ostro kritikovala svako licemjerje i, kako je ocenjivala, opste mrtvilo kulturnog mainstreama. Govorila je da kada bi mogla ponovo birati, da se ne bi odlucila za glumacki poziv, ali da bi svakako bila slobodna umetnica. Slododa je bila njen duh, bila je drugacija od ostalih. U ovom trenutku je tesko napisati bilo sta, jedno je sigruno, Sonja, Vidimo se u raju.  Tvoja je snaga sto si uspela da pobegnes posle toliko vremena, unistena od idiota, od primitivaca, a sami dobro znamo koliko si ih ignorisala. Danas te svi vole i danas te svi poznaju. Nemoj da im zameris, voleli su te i pre toga samo nisu imali vremena, veruj nam? Posle nekoliko kultnih filmova, medjunarodnih priznanja u svojoj zemlji si ostala sama, izolovana. Neka nam je za sud, neka nam je na dusu kad nismo postovali ono sto je za postovanje i bilo. Znacemo da smo imali, nismo znali da cenimo. Cenili su je vise drugi nego mi sami.

Sonja Savic  debitovala je u filmu ‘Leptirov oblak’ jos 1977. Narednih godina igrala je u nizu filmova i televizijskih serija, a siroku popularnost stekla je 1983. ulogom Decke u ‘Secernoj vodici’ Bate Prelisa, koja je ubrzo postala kultna među pripadnicima njene i mladjih generacija.  Ved sedece godine snimila je s redateljem Slobodanom Sijanom film‘Davitelj protiv davitelja’, a s Misom Radivojevicem erotski provokativnu‘Unu’ po romanu Mome Kapora, u kojoj joj je partner bio Rade Serbedzija. Usledila je impresivna rola barske pevacice u filmu ‘Zivot je lep’ Bore Draskovića iz 1985.  Tokom devedesetih ostvarila je zapazene i svaki put drugacije uloge u filmovima ‘Mi nismo andjeli’, ‘Uvod u drugi zivot’, ‘Ni na nebu ni na zemlji’, ‘Urnebesna tragedija’, ‘Tango je tuzna misao koja se plese’

Godine 2000. na saradnju ju je pozvao slovenski redatelj Jan Cvitkovic, impresioniran njeninim jedinstvenim talentom. Snimili su film ‘Kruh i mlijeko’, za koji je on dobio Zlatnog lava za najboljeg debitanta 2001. u Veneciji, a zatim i film ‘Od groba do groba’, koji je postigao uspeh na medjunarodnim festivalima.

Uprkos impresivnoj karijeri, u kojoj je igrala u vise od 50 filmskih i TV naslova, Sonja Savic je smatrala da je zanemarena i nedovoljno shvacena na kulturnoj sceni.

U poslednjih desetak godina povremeno se povlacila iz javnosti i posvecivala alternativnoj umetnosti u podrucju eksperimentalnog filma, pozorista, muzike i multimedije. Njen privatni zivot, prema pisanju medija, ali i prema njenim izjavama, nije bio sredjn u klasicnom smislu te rijeci.
Sonja Savić je umrla 8 dana nakon sto je proslavila svoj 47. rodjendan.

”Nista nas nije bolelo i nista nismo osetili, samo nas tu malo pece.”

R.I.P.

About the Author

Urban-off

2 Responses to “ Sonja, vidimo se u raju ”

  1. :(…bila je tako svoja…uzasan gubitak…:(

  2. „Nekada sam htela i da se udam, da budem konzervativna, da imam decu, nisam jurila frajere, a proglasili su da imam sidu, da se drogiram.
    Bože oprosti, sačuvaj i sakloni! Možda sam u drugoj polovini života postala to što su želeli! Možda…“ S.S.

Leave a Reply

You can use these XHTML tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <blockquote cite=""> <code> <em> <strong>

web site hit counter